Kao da si na pučini, kao da si u XIX. stoljeću, kao da je napeto i lijepo. Sve je to ovaj strip.
Prije nego sam počeo čitati strip Zabranjena luka (Fibra, 2019.) koji je narisao Stefano Turconi (1974.), a napisala Teresa Radice (1975.), nisam se pitao o čemu je riječ.
Pretpostavio sam da je riječ o stripu čija je radnja prepuna akcije i pustolovine, ali nisam znao ništa o sadržaju. Baš ništa. Krenuo sam čitati i pritom nisam imao velika očekivanja. A to je dobro. Kada nemaš velika očekivanja, onda se ne možeš ni jako razočarati.
Priča počinje 4. srpnja 1807. godine, u vrijeme kada je car Napoleon još živ, željan osvajanja. William Roberts, prvi časnik broda Explorer, koji je ostao bez kapetana Stevensona pod sumnjom da je opljačkao vlastiti brod i ujedno počinio veleizdaju, pronalazi brodolomca. Brodolomac je plavokosi mladić koji je izgubio pamćenje. Ne zna što je prije radio i kamo bi trebao krenuti. Samo se sjeća da mu je ime Abel. Ostaje na brodu, gdje počinje raditi kao „mali od palube“.
Zeznuta prošlost
Abel stječe naklonost časnika Robertsa jer se u štošta razumije, a dio posade Abelovu svestranost ne prihvaća najbolje. Tajanstveno je Abelovo znanje, prepoznaje detalje na koje prekaljeni moreplovci uopće ne obraćaju pažnju, ne gubi živce u opasnim situacijama, nije mu mrsko raditi najteže poslove, brzo prione zadatku… Posada nije najbolje raspoložena zbog nestanka kapetana Stevensona. On je bio na dobru glasu kao karizmatičan vođa koji umije pošteno upravljati ljudima te podignuti razinu veselja u društvu, a bio je cijenjen i u svojem zavičaju.
Abela će put nanijeti u Englesku, gdje će upoznati Stevensonove tri kćeri koje se međusobno veoma razlikuju i ne reagiraju jednako na očev nestanak. Upoznat će Abel u gradu uglađenu kurtizanu Rebeccu, vlasnicu javne kuće koja nije tipična ljepotica, a put će mu se ukrstiti i s Nathanom MacLeodom, škotskim kapetanom koji upravlja brodom „Last Chance“. Brojne će prepreke snaći Abela koji će postupno otkriti dijelove vlastite prošlosti, saznati tko je uistinu i koja je njegova životna misija…
Po čemu je Zabranjena luka posebno djelo vrijedno preporuke, pitate se? Nije zakazala Teresa Radice kao scenarist, a bome ni Stefano Turconi kao crtač čiji način rada podsjeća na Cyrila Pedrosu. Turconi je, može se vidjeti iz crteža što obiluje sitnim detaljima, prethodno obavio opsežno istraživanje.
Zorno je Turconi predočio brodove i stvorio atmosferu s početka 19. stoljeća. Dok čitaš imaš dojam kako je zaista bio tamo pa stekao status svjedoka vremena (v. Brodski dnevnik na kraju knjige); detaljne su prikazane morske scene, gotovo da se kroz crtež može čuti fijuk vjetra i nemilosrdna morska oluja. Radice je pak stvorila priču u kojoj se nadnaravni i pustolovni elementi isprepliću sa sočnom ljubavnom storijom. predočena je zanosna pripovijest u kojoj uzvišena povezanost duša nije puka strast, već primjer sjedinjenih duša. Radice bi emociju prenijela u riječ, a Turconi riječ pretvorio u crtež.
Slistiš u komadu
Osobito mi se svidjelo što Radice nije “zbrzala” kraj priče, nego je polaganim ritmom priču privela kraju. Nije se služila uobičajenim stereotipima pa tako nije sve mornare predočila kao razularene sirovine bez plemenitih emocija. Više intrigantnih likova objedinjeno je u naslovu Zabranjena luka. Tako Nathan MacLeod naizgled odaje dojam krutoga i nemilosrdnoga kapetana, a zapravo se iza te grube vanjštine krije mislilac koji muku muči sa svojim osobnim borbama, strahovima i bjegovima.
Solidarnost i prisnost, povrijeđeni ponos i nepromišljenost, izdaja i prepredenost, osjećaj časti i odanosti te traženje svoje ključne uloge u predstavi što se život zove, to su tek djelići koji čine naslov Zabranjena luka. Napeta je to i emotivna priča o ljudima kojima je pružena druga šansa za ispravljanje grešaka i propuštenih prilika, poetična priča epskih razmjera o plemenitim i manje promišljenim nakanama, prava poslastica jer se dobar dio radnje odvija na moru.
Naravno, to ne znači da ovaj strip morate čitati na plaži, u hladu borova. Ja sam ga slistio u tišini kuhinje, u komadu, polako, bez stanke! Priča će mi podjednako dobro sjesti i u drugim godišnjim dobima. Svakako ću joj se vratiti kao čitatelj jer takav bih tip priče rado napisao i potpisao svojim imenom i prezimenom.
