Jedan od najhrabrijih, najinspirativnijih i najpoznatijih pravaca filozofije razvio se ne tako davno u nama ne previše dalekom Beču, a glavni cilj mu je bio filozofiju – UKINUTI! Ok, trunku pretjerujemo, ali nismo ni daleko od istine.
Kada se spomene filozofija na um padaju dvije stvari – oni prijatelji koji beskonačno puno razglabaju (a tebe navode na razmatranje raznih kombinacija sa selotejpom i ustima) i imena sa satova povijesti na kojima se učilo o Staroj Grčkoj. Sokrat, Platon, Aristotel, to su, kao, glavni filozofi… Sve je to u redu, ali najljepše plodove filozofija je dala u 20. stoljeću, a o tome se u školi vrlo rijetko uči.
Dakle, mjesto radnje je lijepi Beč, a točno vrijeme između dva svjetska rata, od 1918. do 1939. godine. Zamislimo grad koji se oporavlja od šoka da više nije središte goleme i slavne Austro-Ugarske Monarhije, a pred vratima mu se šulja njemački nacizam i Hitler koji je i rođen u Austriji. Ludilo.
Znanost ili ništa!
U takvoj atmosferi, ali ne zbog pesimizma ili straha, već zbog vjere u znanost i razum, ekipa znanstvenika zaključuje da je vrijeme proglasiti kraj filozofije, većinu problema o kojima se stoljećima raspravljalo besmislenima, a povjerenje pružiti znanostima poput fizike, kemije, biologije, matematike i logike i najvažnije – analize jezika. Zbog te vjere u znanost i logiku, pravac se zove logički pozitivizam.
Obično se smatra da je aktivnost Bečkog kruga počela 1924. godine dolaskom filozofa i fizičara Moritza Schlicka u Beč. Važna su imena i Rudolf Carnap, Otto Neurath, Herbert Feigl, Friedrich Waismann, a idol grupe bio je Ludwig Wittgenstein. Izguglati vrijedi sva imena jer su imali i bogate i neobične živote, posebno Wittgenstein.
Pozitivisti iliti “Bečani” su stalno govorili o jeziku, značenju i smislenosti, pa se stječe dojam da je to ponajprije filozofija jezika. Vjerovali su da je ljudsko znanje izraženo jezikom, pa je zato i analiza jezika analiza sveukupnoga ljudskoga znanja. Sami sebe su doživljavali kao radikalni prekid tradicije, nešto skroz novo što će jako promijeniti stvari. Cilj je bio stvoriti posve znanstvenu filozofiju pa naglasak stavljaju na mogućnost provjere svega.
Osim same filozofije jako su zanimljive i životne sudbine ključnih “antifilozofskih” junaka. Dobar dio njih bili su Židovi pa su pred nacistima, koji su postajali sve snažniji, otišli u SAD, Australiju, Englesku gdje im je utjecaj bio dosta jak te su usmjerili tzv. analitičku filozofiju koja je danas jako popularna. Vještine analize jezika, rečenica i pojmova jako su korisne u raznim zanimanjima od bankarstva do medicine.
Filozofija spašena iz ralja nacizma
Glavnoga filozofa Moritza Schlicka 1936. godine ubio je jedan njegov student pri odlasku na predavanje. Nije potpuno jasno zašto, a jedna od verzija kaže da je studenta nervirala filozofija koja bi pokazivala besmislenim vjerovanje u religiju i tradicionalni moral. Drugi pak govore kako je riječ bila o burnom ljubavnom nesporazumu oko jedne studentice. U svakom slučaju Schlick je bio hrabar filozof koji je ostavio jedan od najvećih tragova.
Bečani možda nisu uništili filozofiju, ali su promijenili pristup raspravama i problemima. Zapravo, na neki način, spasili su filozofiju s puta prema besmislenom, a paradoksalno nacizam je tjeranjem ključnih filozofa iz Beča pomogao da se njihove dobre ideje još više rašire svijetom…
