Pa napokon da uleti i jedna prava priča u ovaj pandemijski Korona Kid krtičnjak. 🙂
Dok je parao nebo iznad grada, vozeći svoj brzi, leteći skateboard, Lovro se sjetio Aladdina. Pomislio je na njegov šareni tepih, čarobnu svjetiljku i majmuna Abua. Sjetio se i mirisne arapske tržnice, zatim zloglasnog Jafara, kao i njegovog štapa u obliku kraljevske kobre, kojime taj pohlepnik hipnotizira ljude. Ta ga je moć posebno živcirala dok je razrogačenih očiju, obično petkom uvečer, sjedio pred televizorom i gledao taj crtić, navijajući za svog omiljenog junaka.
Ali, zašto on, baš kao i Aladdin, nema neku životinjsku pratnju? Ne bi li mu ovdje, visoko na nebu, dobro došao kakav sokol, ili barem običan gradski golub, da ga prati u njegovoj avanturi? Iako se taj majmun Abu često u crtiću pokaže i namrgođenim dripcem, razmišljao je Lovro, dobro bi mu došao jedan takav, pa da prozbore koju riječ, naprave skupa plan, jer dvije su glave, barem ako je vjerovati starijima, mnogo pametnije od jedne. No, jesu li? Lovro nikada nije znao što da točno misli o toj mudrosti koju su često pred njim izgovarali.
Bilo kako bilo, dječak je bio sam. Nije bilo namrgođenoga majmuna koji se ne prestaje glasati i ponekad stvara probleme, kako je to često gledao u crtiću. Pred njim nije letjela nikakva ptica – ni goluba ni sokola! – a bome ispod njega nije bilo ni šarenoga arapskog grada. Umjesto začudne islamske arhitekture, običan grad kojega je dobro poznavao i u kojemu je odrastao. Leteći na skateboardu iznad svoje škole, Lovro je vidio crvene crjepove, košarkaško igralište i visoku zelenu ogradu, preko koje im je često bježala lopta. Tek kad se dobro uvjerio da je tu i ona drvena klupica, na kojoj je uobičajio sjediti s Larom tijekom velikog odmora (gdje li je ona sada, ima li leteći skateboard?), Lovro je mogao sa sigurnošću utvrditi: ovo nije crtani film. Požurivši dalje nebom, prestao je razmišljati o Aladdinu. Pred njime je bila misija, sjetio se najzad dječak.
Oh, kako li je dobro bilo letjeti na tom neobičnom skateboardu! Prije nego ga je otpratila, majka je, poznavajući dobro svog sina, Lovri posebno napomenula: ova leteća daska nije za izvođenje akrobacija.
– Lovro, trebaš ići pravo u dućan, bez zadržavanja. Ovo je popis namirnica. Pazi na sebe, moj dobri dječače – kazivala mu je majka dok ga je brižno spremala za izlazak iz stana, strepeći pred njegovim letom na skateboardu, kojega je izvukla iz čarobne kutije koju je držala na vrhu ormara i u koju Lovro nije nikada smio virnuti. Sve do večeras, naime, dječak je smio voziti samo normalan skateboard na kotačiće.
Iako se radovao svom prvom letu na čarobnom skateboardu, Lovro se plašio nadolazeće avanture. Na vijestima danima nisu prestajali govoriti o nekakvoj nepoznatoj bolesti, a majka je stalno bila zabrinuta. Dječaci i djevojčice su, govorila mu je, sigurni. Ne mogu oboljeti, ma ništa im ne može biti, posebno ako se ne približavaju drugima. Dok ne prođe ovo čudno doba, ona će ostati doma. A Lovro? Vozit će svoj novi leteći skateboard i donositi kući namirnice i lijekove. „Ti si moj superheroj”, rekla mu je majka na izlasku iz kuće.
Dan je bio topao i dječaku je prijalo strujanje zraka po obrazima. Vozio je stvarno brzo. Leteći na skateboardu preko rijeke u centru grada, ugledao je zeleni most. Privukao ga je masivni čelični luk, koji je stršao iznad konstrukcije mosta. Odmah je pomislio da bi vrijedilo na njemu isprobati kakav trik.
Taj je luk, baš poput štapa u obliku kobre kojime se služi zloglasni Jafar, hipnotizirao našeg dječaka. Toliko je volio izvoditi trikove u skateparku na sličnim, ali mnogo manjim elementima nego što je taj luk mosta, da je zaboravio na misiju i poletio bliže njemu, kako bi izveo nešto. Grajndat će po luku mosta gore-dolje, kao u igrici. Nemoguće je bilo propustiti tu priliku: uostalom, ovo je prvi put da vozi svoju leteću dasku i tko zna hoće li tako uskoro imati novu priliku. Poletjevši prema luku mosta, Lovro je sletio na čeličnu konstrukciju i počeo spretno kliziti u triku boardslide, neviđeno se zabavljajući.
Ovo je sto puta bolje nego u skateparku! – vikao je dječak, smijuljeći se slavodobitno, da bi poželio isprobati novi trik, ali ovaj put na stražnjim osovinama svog letećeg skateboarda, iz kojih je sukljao nekakav šareni, čarobni dim, kao iz Aladdinove čarobne svjetiljke, koji mu je omogućavao da leti kroz bistro proljetno nebo.
Tada se dogodilo nešto doista strašno. Lovro je pretjerao u akrobacijama na letećem skateboardu i čuo je kako mu osovina daske puca. Toliko je silovito i zaneseno grajndao čelični luk da nije bila izdržala, a čarobni dim više nije mogao sukljati iz nje i omogućavati mu da leti poput ptice ili pak njegovog omiljenog junaka Aladdina. Sletjevši na tratinu ispod mosta, Lovro je shvatio kako je uništio skateboard i kako se neće moći vratiti majci s namirnicama. Očajan i razočaran u sebe, dječak sjedne na pod, sklupča se poput ježa i brizne u plač.
Za nekoliko se minuta ohrabri pa izvuče svoj alat, kojega uvijek drži sa sobom kada odlazi u skatepark. Lovro započne s popravkom daske, ali ne snalazi se. Leteća daska iz čarobne kutije u koju ne smije virnuti skroz je drugačija od njegovog običnog, zemaljskog skateboarda, kojega bi često uspješno popravio kada bi mu se pokvario u skateparku. No, ovaj put, nije bilo šanse. Lovro je isprobavao i isprobavao, pokušavajući sve i svašta, ali iz osovine nikako da prosuklja čarobni dim. Mozgao je i davao si truda, ali bez rezultata. Uskoro će početi padati mrak i majka će biti zabrinuta, pomislio je dječak. Tada je čuo kako ga netko doziva s visine, a prije negoli je i stigao podignuti glavu, pred njim se našla Lara, sletjevši na tratinu ispod mosta svojim BMX biciklom.
Ispričala mu je sve o svojem novom i čudnom vozilu, zadihana od adrenalina i sreće koju pruža nebeski let.
– Možeš li vjerovati? Bicikl koji leti! Pa toga nema ni u crtiću – kazala mu je ushićeno, dodavši kako je i sama majci krenula po namirnice.
Dječak se sjeti Aladdinovog majmuna Abua. Je li Lara njegova pratnja? Neka, ona je mnogo finija od tog dripca koji bi Aladdina prodao za nekoliko banana, pomisli dječak zadovoljno.
Lara izvadi svoj alat. Preciznošću i smirenošću inženjera popravi Lovri leteći skateboard. Sabravši se od plača (neće se valjda osramotiti pred Larom?), dječak joj je asistirao u složenoj operaciji, a zatim su oboje poletjeli dalje prema dućanu.
Dvije glave su doista pametnije od jedne, pomisli Lovro pa ubrza svoj let. Trebalo je stići Laru na biciklu.
O projektu
Tekst je nastao kao dio projekta Korona Kid u partnerstvu riječkih udruga Ri Rock (Radio Roža) i Udruge RUKE (Vijeće mladih Benčić) te Gradske knjižnice Rijeka (izdavač Brickzinea). Projekt Korona Kid je podržan sa 4 997 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.
