Nema područja zabave i kreativnosti, bili game developeri ili najveći gradski vrtlar, a da iza svega ne stoje knjige i ljubav prema čitanju. Strpljivo i pažljivo čitateljem može postati gotovo svatko.
Volim čitati. Ono mi donosi veliko zadovoljstvo. I upravo tu ljubav nastojim prenijeti svojoj djeci. Kada bi pitali mog desetogodišnjeg sina da treba izabrati između kompjutera i knjige što mislite da bi odabrao? Pa naravno, kompjuter!
Kako je u našoj kući vrijeme pred ekranom ograničeno, svaki ostali slobodan trenutak on provodi u društvu knjige. Toliko ih voli da ih zna čitati za doručkom, na wc-u, tijekom putovanja automobilom. Često mi ljudi govore Pa naravno da tvoja djeca vole čitati, kada radiš u dječjoj knjižari i svaki se put iznova začudim takvoj izjavi. Jer znam da radim bilo gdje drugdje jednako bi se trudila da moja djeca zavole čitanje.
Daleko od toga da mi rad u Knjiguljici (dječja knjižara) daje izvor dobre literature i otvara nove horizonte. No znajući da djeca koje čitaju ostvaruju bolje uspjehe tijekom obrazovanja, ali i kasnije u životu kako drugačije postupiti nego truditi se da zavole čitanje?!
Ima djece koja obožavaju knjige i “gutaju” ih brzinom svjetlosti, a ima i onih kojima da život visi o koncu ne bi knjigu uzeli u ruke. Ne vole sva djeca čitati. No da bi to razumjeli moramo znati zašto je tomu tako. Neki od najčešćih razloga zašto djeca ne čitaju:
· čitanje smatraju obvezom
· čitanje im je dosadno
· imaju problem s čitanjem
· nisu još pronašli “onu pravu” knjigu
Kada saznamo koji je razlog zašto dijete “ne voli” čitati lakše ćemo se posvetiti rješavanju tog problema. Onog trenutka kada se riješi nelagode i čitanje poveže s zabavom, dijete će moći razviti ljubav prema čitanju i učenju.
Moji prijedlozi i iskustva u poticanju čitanja kod djece:
Čitanje od malih nogu
Čitanjem djeci od malih nogu otvaramo vrata ljubavi prema knjizi i pisanoj riječi. Nema se tu što puno za reći. Ako im čitamo od malih nogu na pravom smo putu da naše dijete jednog dana postane pravi čitatelj.
Moje iskustvo: Dok su djeca bila mala ponekad mi je bilo čudno čitati pjesmice ili kratke priče. Uvijek sam dovodila u pitanje koliko male bebe uopće razumiju. Ali nema ljepše kad dobijete prvu reakciju tijekom čitanja – ponove riječ koju ste pročitali ili pokažu prstićem traženi pojam. Za Magazin Gradske knjižnice Rijeka sam napisala tekst o toma kako sam se “borila” sa čitanjem iste slikovnice iznova, ali nisam odustala.
Okružite ih knjigama
Djeca koja su okružena knjiga rastu u saznanju da su knjige važne. Ako su im knjige dostupne veća je vjerojatnost da će ih uzeti u ruke i čitati. Obično ljudi kažu da su knjige skupe. No danas možete kupiti kvalitetne knjige po pristupačnim cijenama, samo ih trebate potražiti i dati si truda. Na sajmovima ili u antikvarijatima možete pronaći knjige i po povoljnijim cijena. Školarce potaknite na razmjenu knjiga među vršnjacima. Tako će razmijeniti i mišljenja i stavove, a ne samo knjige.
Moje iskustvo: Imamo toliko knjiga da nekima ne možemo uči u trag :). Mnogo knjiga za djecu sam dobila od nećakinja koje se ih prerasle. Neka sam kupila u knjižarama i sajmovima. Nema veze jesu li nove ili rabljene važno je ono što pronalazimo unutar stranica. Danas vodim borbu s sinom koji si dovodi “život u pitanje“ jer spava okružen knjigama u krevetu. Najveća je žalost kada zamolim vraćanje knjiga na policu.
Učlanite dijete u knjižnicu
Kao što dijete ima zdravstvenu knjižnicu, tako bi trebalo imalo člansku iskaznicu knjižnice. Tamo leže nepresušna bogatstva koje čekaju da ih dijete pronađe. Nemojte samo doći, posuditi knjigu i otići. Provedeno vrijeme u knjižnici ovisi o dobi djeteta. S malenima će ono biti kraće, sa starijima duže. Školarce potaknite da sami pitaju knjižničare/ke naslove koje traže i na taj način ih učite samostalnosti i odgovornosti.
Moje iskustvo: Naša Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić u Karlovcu svako novorođeno dijete daruje besplatnim upisom. Tako da su i moji klinci učlanjeni od rođenja i svako malo visimo tamo. Možete nas vidjeti kako ležimo ili sjedimo između polica dok tražimo ili čitamo knjige. Znaju nas na Dječjem odjelu i imamo super odnos s knjižničarima. Volim gledati svoje klice kako istražuju po policama i kako pronalaze knjige koje žele posuditi. Jedini problem s kojim se susrećemo je, što možemo posuditi samo tri knjige po osobi. Morat ćemo o tom problemu pisati upravi knjižnice 🙂
Knjige od njihovog interesa
Kada nam se sviđa ono što čitamo, onda zadovoljstvo neće izostati. Zato je važno dok djecu uvodimo u svijet pisane riječi da knjige budu od njihovog interesa. Ovdje roditelj igra važnu ulogu jer mora otkriti što dijete voli i pronaći mu upravo takve knjiga. Neki će reći da mnogi roditelji ne znaju puno o knjiga ili jednostavno nemaju vremena. Mogu razumjeti, ali ako želite da vaša djeca čitaju morat ćete uložiti malo više truda.
Zato je super biti učlanjen u knjižnicu, gdje možete pitati knjižničare za savjet ili doći u knjižaru pa tražiti preporuku. Oni će vam sa sigurnošću reći što današnji klinci najviše čitaju. Na internetu potražite čitateljske grupe ili blogovi koji daju recenzije slikovnica i knjiga koje vam mogu pomoći u traženju.
Moje iskustvo: Ljeto pred polazak u prvi razred Noa je već čitao. Nije to bilo neko super turbo čitanje, ali je čitao. U to vrijeme je bila aktualna( i danas je) igrica Minecraft. Kupila sam mu Minecraft priručnike (za početnika, o gradnji, borbi…). Ne znate tko je bio sretniji on ili ja. Pomalo ih je čitao i usput učio kako da nešto napravi u igrici. Bolje motivacije o ovoga nije bilo. Zato ako znate da vaša djeca vole svemir, traktore ili nogomet ponudite upravo takve slikovnice ili knjige.
Razgovarajte o knjizi
Sve uvijek ovisi o dobi djeteta. Svaka slikovnica ima pregršt mogućnosti. Kroz njih možete učiti boje, oblike, životinje itd. Malo dijete potaknite da pokaže npr. leptira, macu, curicu i tako slikovnica postaje tražilica. S starijom djecom već možete razgovarati o pročitanoj priči, pouci i vidjeti kako su je oni doživjeli. S školarcima je nešto drugačije. Da bi razgovarali o knjizi morate znati što čita. Ako mu je vi niste preporučili onda pitajte prvo osnove kako se zove, tko je napisao, o čemu se radi, kako mu se / joj svidjela? Na taj način pokazujemo interes za dijete i njegov rad. Kada čita obavezno objasnite nepoznate riječi, kako bi djeca mogla razumjeti kontekst i naučila neka novu riječ.
Moje iskustvo: Kada Noa nešto čita onda obavezno popričamo o pročitanom. Bilo to poglavlje u knjizi, neka priča ili strip. Razgovaramo o tome sviđa li mu se roman, kakvi su likovi…Obično kada je neka starija knjiga pitam ima li riječi koje nije razumio. Tako me jedan dan dočekao na vratima i rekao “Ej mama u ovoj knjizi jednog dječaka zovu Debil, to je tako ružno.” Kako je čitao Družbu Pere Kvržice nekako mi ta riječ nije odgovarala za doba u kojem je pisana. Onda smo vidjeli da zapravo jednog zovu Budala a drugo Divljak i eto ispalo Debil na kraju. Da ne bi mislili kako mi satima sjedimo i razgovaramo. Više su to neobavezni razgovori koje vodimo dok kuham ručak, šetamo gradom ili se vozimo automobilom.
Vrijeme za čitanje
Bilo koje vrijeme je dobro za čitanje. Jutro, poslije podne, večer. Kako i kada djetetu odgovara. Ako pokaže interes nemojte ga sputavati. Neka djeca vole čitati prije spavanja, a neka tijekom dana. Ljetni praznici za školarce predstavljaju vrijeme za odmor i opuštanje, pa i od čitanja. Često čujem roditelje koji kažu Ne mogu ga/ju natjerati da pročita jednu rečenicu. Ne moramo nikoga na ništa tjerati, ako postavimo neke granice. Dan ima 24 sata. Ako u njemu ima dovoljno vremena za slobodnu igru na otvorenom, kupanje i kompjuterske igre, treba se naći i pola sata vremena za čitanje nekog zabavnog štiva.
Moje iskustvo: Mi nemamo određene vrijeme za čitanje. Da obavezo je čitanje prije spavanja jer imam i sedmogodišnju djevojčicu koja po malo čita. Čitamo u svakom slobodnom trenutku. Kada je na ljetnim praznicima Noa čita knjige koje sam izabere i svakoga dan pročita jedno do dva poglavlja. Nakon toga igra igrice, ide na kupanje ili se igra vani s prijateljima. Ponekad je igra prije, čitanje kasnije ili obrnuto. Ništa ne predstavlja problem jer ima dovoljno vremena za sve.
Aktivnosti čitanja i pripovijedanja priča
Ukoliko se u vašoj gradskoj knjižnici odvijaju aktivnosti poput čitanja priča, povedite svoje dijete tamo. Posjetite neki događaj ili festival na kojem se pripovijedaju bajke i priče. Važno je da djeca znaju da i drugi vole čitati ili slušati pisanu riječ
Moje iskustvo: Već pet godina za redom u Knjiguljlici, knjižari u kojoj radim, svakoga petka čitamo ili propovijedamo priče. Što da vam kažem, od prvog dana kada su na pričama bila samo naša djeca, danas smo došli do 25 djece svakoga petka. Jako smo ponosni na naše Vrijeme je za priču… i roditelje koji uviđaju koja je važnost čitanja.
Susret s dječjim književnicima
Povedite dijete na susret s dječjim književnikom ili ilustratorom. Tako će djeca upoznati osobu koja je napisala njemu dragu knjigu ili slikovnicu. Neka vide da su autori od „krvi i mesa“ i mogu ih pitati što god ćele.. Upravo taj susret može vaše dijete potaknuti da se zaljubi u čitanje.
Moje iskustvo: Moja prijateljica Mateja kada je krenula u prvi razred ponosno je izjavila da ne želi učiti čitati niti pisati slova, već će to za nju odraditi njezina starija sestra. Roditelji su s njom puno radili kako bi djevojčica pokazala interes za čitanje. Naravno da je savladala i slova i čitanje, ali samo ono što je trebalo za školu. Slobodno vrijeme voljela je provoditi u igri, a ne uz knjigu. Kako mi u našoj knjižari Knjiguljici organiziramo susrete s dječjim književnicima Mateja je upoznala Zorana Pongrašića, autora mnogih slikovnica i knjiga za djecu. Očarao je svojom jednostavnošću i zabavnim načinom pisanja. Tog vikenda Mateja je samostalno pročitala knjigu “Zašto ne volim bajke 1”. Uskoro je slijedio i drugi dio, pa ostali naslovi koje je napisao poznati pisac. Mateja uskoro kreće u peti razred i voli čitati. Ne morate ni pitati koji joj je omiljeni pisac, pa naravno Zoran Pongrašić.
Stripovi, magazini, recepti…
Mnogi roditelji se žele da njihova djeca ne žele čitati. Da ih oblije znoj kada vide knjigu deblju od tridesetak stranica. Ako je tome tako postoji mnogo fantastičnih stripova, časopisa i magazina kao što je naš Brickzine koji svojim temama i ilustracija zovu na uživanje u čitanju. Neka vam čitaju recepte za kolače, upute za sklapanje radnog stola, neka čitaju što god požele čitati.
Moje iskustvo: Malo je reći da volim stripove. Obožavam takvu formu priče. Bilo da se radi o autobiografskim pričama ili superjunacima. Dok sam bila mala tu su bili Alan Ford, Dylan Dog, Modesty Blaise ili Rip Kirby, a danas gutam sve stripove koji mi dođu pod ruku. Noa obožava Garfielda, Alana Forda i Hildu, a Erin se uz njega uživa u ilustracijama, slovka i po malo čita. Nedavno sam shvatila da u mojim stripovima koje posudim iz knjižnice pronalazim po dva bookmarkera. Shvatila sam da je moj sin “potajno” čitao moje stripove. Tako da danas posudim stripove za sebe, a zapravo su za njega. Tako da uvijek imamo neku temu za razgovor.
Čitajte im i kad znaju čitati
Često se dogodi da roditelji prestanu čitati djeci čim ona počnu samostalno čitati. Djeca se tada mogu osjećati zapostavljeno, pa čak i prevareno. Do sada zajednička aktivnost postaje samo njegova/njena. Onog trenutka kada odustanemo od zajedničkog čitanja prestajemo biti uključeni u ono što naše dijete zanima. Zato ne odustajte od zajedničkog čitanja. Lijepo je imati zajedničke interese i teme za razgovor.
Moje iskustvo: Bavim se pripovijedanjem. Pričam bajke i priče svima koji me žele slušati. Ali vjerujte mi obožavam slušati druge kako pripovijedaju ili čitaju. Tako je i sa djecom. Bez obzira što čitaju, ali nema ljepše pokriti se dekicom i uživati u maminoj priči ili čitanju. Tada se mogu prepustiti i nesmetano otputovati u svijet mašte, a ne misliti na čitanje i gdje su stali. Često čitamo knjigu po poglavljima. Jedno ili dva poglavlja ja, jedno Noa, a Erin uživa u različitim interpretacija pojedinih likova i boji naših glasova.
Budite uzor
Kada čitate, šaljete djetetu poruku – čitanje je zabavno i super je potrošiti dio svog slobodnog vremena na ovu aktivnost. Djeca koja vide svoje roditelje da čitaju iz zabave, vjerojatno će i sama čitati iz zabave. Ako čitate i vaša će djeca čitati, jer u vama vide svoje uzore i kopiraju ponašanje. I učitelji mogu i trebaju biti uzori. Bilo koja odrasla osoba koju dijete voli i cijeni može utjecati njega da zavoli čitanje kao ugodnu i zabavnu aktivnost.
Moje iskustvo: Dok sam bila osnovnoj školi nisam bila neki čitač. Mučila sam se s čitanjem i lektirom. Nikako nisam mogla pogoditi “Što je pjesnik htio reći?”. Napisati zadaćnicu za mene je bila noćna mora. U toj dobi čitanje i pisanje nije mi predstavljalo ni ugodu ni zabavu. A onda se u srednjoj školi, na zamjeni, pojavio profesor hrvatskog jezika koji mi je pokazao da imam pravo na svoje mišljenje, da mogu slobodno reći sviđa li mi se neki roman ili ne i da ne mislim na onog pjesnika jer ako on nije znao što bi htio reći kako ću ja znati. I evo me danas, puno čitam, nešto čak i pišem i uživam u pripovijedanju drugima. Često mi glavom prođe kako bi desetogodišnja Nevena bila ponosna na današnju Nevenu. Ja sam vam živi dokaz da se u čitanje možete zaljubiti u srednjoj školi, kada svi govore da više za to nema šanse. Zato veliko hvala prof. Funduruliću!
Darujte knjige
Rođendan, godišnjica, školski ili bilo koji uspjeh prigoda je da se pokloni knjiga. Kada darujete knjigu darujete ljubav prema čitanju. Neki će to možda razumjeti, neki možda ne. Kod izbora knjiga promislite kome ju darujete i što ta osoba voli. Ako igra nogomet ili voli životinje neka knjiga bude upravo na tu temu. Ako ne znate što bi poklonili posavjetujte sa prodavačima u knjižari. Oni uvijek znaju što je trenutno aktualno kod djece.
Moje iskustvo: Za dječje rođendane obavezno darujemo knjige. To nam je postala obiteljska tradicija. Ma, darujemo ih i za druge prigode. Knjiga je uvijek dobar izbor!
Strpljenje i razumijevanje
Moramo biti svjesni da mi, kao roditelji, u poticanje čitanja kod djece moramo uložiti dosta truda. Jer ako nama nije stalno da naša djeca čitaju, neće biti ni njima. Naravno da će uvijek biti iznimaka koje potvrđuju pravilo, ali zato se i zovu iznimke. Trebamo imati puno strpljenja i razumijevanja. Nakon radnog dana čekaju nas obaveze kod kuće, ponekad je teško odvojiti još i dodatno vrijeme za “borbu” oko čitanja. Nemoguće mi je ne zapitati se ne želimo li da naša djeca postignu bolje i više u životu od nas? Zato nemojmo ih na samome početku ograničiti jer mi nemamo ni vremena ni volje. Razvijene čitateljske navike dokazano pokazuju bolji obrazovni i životni uspjeh.
Moje iskustvo: Moja djeca nikada nisu umorna i uvijek žele još jednu priču. Ponekad stvarno teško držim korak s njima, da ne kaže kako više puta zaspim prije njih. Priznajem da ima dan i bez priča, ali onda to nadoknadimo drugih dana. Ako nama kao roditelju nije stalo da naše dijete čita, . Ponekad ako nas umara večernje čitanje, prebaciti ga u neko ranije vrijeme. Uzeti si predah i onda nastaviti dalje. Rezultat neće izostati.
P.S. Noa je tijekom ovih ljetnih praznika pročitao 15 knjiga. Moja buduća prvašica, završava svoju prvu “knjigu” slikopriča, a ja? U ova tri mjeseca pročitala sam samo dvije knjige. Nemojte nikome reći!
