Otkrivati Gaimanove dragulje na policama uvijek je velika stvar, a postoji jedan mali problem – ponekad su skoro nevidljivi. Kao pod nekim plaštem.
“Ne odvraćajte djecu od čitanja samo zato što vam se čini da čitaju krivu knjigu. Fikcija koju ne volite put je do drugih knjiga koje ćete možda preferirati. I nemaju svi isti ukus kao vi.“, rekao je engleski pisac Neil Gaiman na već kultnom predavanju koje je objavio Guardian, a nama prenio Magazin GKR.
A kako sam došao do njega, kao i obično: slučajno – mislim se da sam cijeli život na zanimljive knjige uglavnom tek tako nabasao – u pulskoj knjižari sam kao junkie trebao nešto za usputno čitanje i zapeo na naslovu American Gods. U toj dubokoj i mračnoj americana fantasy knjizi otkrio sam vrata pisca koji piše i za djecu, s još jednim vratima: onim izdavačke kuće Mitopeja, koja izdaje ne samo poseban žanr literature već i bogato opremljene knjige.
Odmah sam skupio dvije, Odd i mrazni divovi te Nordijska mitologija. I mislim se što je prava šteta to što ova nova, vibrantna i zanimljiva izdavačka kuća ne radi book trailere poput ovog:
Zašto? Iz dva razloga: čini mi se da su ilustracije Chrisa Riddella iz hrvatskog izdanja u prijevodu Vladimira Cvetkovića Severa (idejnog maga Mitopeje) jako zahvalan materijal za ovakvo nešto. A izbjeglo bi se to što ovu knjigu dosad nitko u knjižnici nije posudio!
Jednostavan razlog – djeca za nju nisu čula, djeca nemaju nikakav interesni materijal za pritisnuti roditelje, a kako ta djeca danas vise na YouTubeu, ostaje na roditeljima da im ovo fino uvale, jer, vjerujte mi – već na prvi pogled – ovo su ona izdanja koja bi htjeli da vam djeca dobiju za rođendan umjesto još jedne preskupe plastične igračke, makar iz Danske i makar imala ona četiri slova za beskonačna sastavljanja. Uz svo dužno poštovanje proizvodu čiji su dijelići počesto nenamjerno završili u usisivaču, s malo većim brojem abecednih slova svjetovi koji se sastavljaju i nastavljaju negdje u mašti čitača beskonačno su veći.
S drugom knjigom slučaj je drugačiji, vidi se da je posuđivana, s tim da možda s vremenom interes pada (svi primjerci dostupni), kao svima nama koji smo se navukli na seriju Vikinzi, a onda kad se posapunila, zanimanje je nestalo u kasnonoćnim terminima prikazivanja.
Ali ako ove Gaimanove knjige ubacimo u širi skandinavski kontekst, interes koji kod nas vlada za Nesboa, Knausgarda, “danski odgoj djece”, hygge, pa i za one kriminalističke serije sa sjevera, daleko nadmašuje davni kult par švedsko/finskih filmskih autora ili, da novofosiliziram – pa i popularnost ABBE; tako da ove dvije knjige, uz obostrano roditelji/djeca dijeljenje padaju kao još jedno idealno ohlađeno tematski nordijsko štivo za duge i sparne ljetne dane.
Odd i mrazni divovi ilustrirani je romančić sa srebrenim slikovnica dizajnom o mitskom odrastanju na sjeveru, dok je Nordijska mitologija roman o kozmogoniji sjevera i svega onoga što je u mitovima i legendama bez slika dolazilo brodovima i do naših obala.
I možda mi dijete sastavi kakav YouTube book trailer za kraj, a možda ih samo pročitamo, zašutimo i zalutamo negdje gdje je nekad davno u stripu Thor mahao svojim čekićem ili kao ne tako davno likovi iz onog slatkog blockbustera Trinaesti ratnik završimo u šutljivoj čitalačkoj Valhali.
