“Ne odvraćajte djecu od čitanja samo zato što vam se čini da čitaju krivu knjigu. Fikcija koju ne volite put je do drugih knjiga koje ćete možda preferirati. I nemaju svi isti ukus kao vi.“, rekao je engleski pisac Neil Gaiman na već kultnom predavanju koje je objavio Guardian, a nama prenio Magazin GKR.

A kako sam došao do njega, kao i obično: slučajno – mislim se da sam cijeli život na zanimljive knjige uglavnom tek tako nabasao – u pulskoj knjižari sam kao junkie trebao nešto za usputno čitanje i zapeo na naslovu American Gods. U toj dubokoj i mračnoj americana fantasy knjizi otkrio sam vrata pisca koji piše i za djecu, s još jednim vratima: onim izdavačke kuće Mitopeja, koja izdaje ne samo poseban žanr literature već i bogato opremljene knjige.

Odmah sam skupio dvije, Odd i mrazni divovi te Nordijska mitologija. I mislim se što je prava šteta to što ova nova, vibrantna i zanimljiva izdavačka kuća ne radi book trailere poput ovog:

Zašto? Iz dva razloga: čini mi se da su ilustracije Chrisa Riddella iz hrvatskog izdanja u prijevodu Vladimira Cvetkovića Severa (idejnog maga Mitopeje) jako zahvalan materijal za ovakvo nešto. A izbjeglo bi se to što ovu knjigu dosad nitko u knjižnici nije posudio!

Jednostavan razlog – djeca za nju nisu čula, djeca nemaju nikakav interesni materijal za pritisnuti roditelje, a kako ta djeca danas vise na YouTubeu, ostaje na roditeljima da im ovo fino uvale, jer, vjerujte mi – već na prvi pogled – ovo su ona izdanja koja bi htjeli da vam djeca dobiju za rođendan umjesto još jedne preskupe plastične igračke, makar iz Danske i makar imala ona četiri slova za beskonačna sastavljanja. Uz svo dužno poštovanje proizvodu čiji su dijelići počesto nenamjerno završili u usisivaču, s malo većim brojem abecednih slova svjetovi koji se sastavljaju i nastavljaju negdje u mašti čitača beskonačno su veći.

S drugom knjigom slučaj je drugačiji, vidi se da je posuđivana, s tim da možda s vremenom interes pada (svi primjerci dostupni), kao svima nama koji smo se navukli na seriju Vikinzi, a onda kad se posapunila, zanimanje je nestalo u kasnonoćnim terminima prikazivanja.

Ali ako ove Gaimanove knjige ubacimo u širi skandinavski kontekst, interes koji kod nas vlada za Nesboa, Knausgarda, “danski odgoj djece”, hygge, pa i za one kriminalističke serije sa sjevera, daleko nadmašuje davni kult par švedsko/finskih filmskih autora ili, da novofosiliziram – pa i popularnost ABBE; tako da ove dvije knjige, uz obostrano roditelji/djeca dijeljenje padaju kao još jedno idealno ohlađeno tematski nordijsko štivo za duge i sparne ljetne dane.

Odd i mrazni divovi ilustrirani je romančić sa srebrenim slikovnica dizajnom o mitskom odrastanju na sjeveru, dok je Nordijska mitologija roman o kozmogoniji sjevera i svega onoga što je u mitovima i legendama bez slika dolazilo brodovima i do naših obala.

I možda mi dijete sastavi kakav YouTube book trailer za kraj, a možda ih samo pročitamo, zašutimo i zalutamo negdje gdje je nekad davno u stripu Thor mahao svojim čekićem ili kao ne tako davno likovi iz onog slatkog blockbustera Trinaesti ratnik završimo u šutljivoj čitalačkoj Valhali.