Još jedan mjesec je iza nas, još jedan niz novijih glazbenih imena iskopan je iz bespuća glazbene industrije
Ok, nisu u pitanju neki anonimusi, ali teško da ćete većinu njih čuti kod nas na radiju ili televiziji. Glazbena industrija ima neke druge tokove, a mi nastojimo čim više plivati njima i uloviti najbolje za vas. I ovog su se puta tu našle neke od najboljih mladih nada koje cirkuliraju europskim festivalima i koncertnim halama…
Brighton je za Veliku Britaniju ono što je Miami u SAD-u ili Nica u Francuskoj, mondeni epicentar turizma s kilometarskim pješčanim plažama. Engleska verzija Azurne obale jako je popularna u pop kulturi, ovdje je između ostalog i Fatboy Slim imao svoje epske DJ nastupe pred 250 tisuća ljudi (onda znate da su plaže STVARNO velike). Možda bi i mladići okupljeni u bendu Squid zvučali kao kakva vesela primorska klapa, da se nisu preselili u London i potom si dali oduška idejama.
Fino, nabrijano, energično. Šaka pjesama i brdo ljudi pred pozornicama festivala poput Glastonburyja potaknutih u pozitivan kaos brzo su dali nagovjestiti da “ima tu nešto”. A i ovaj njihov novi singl “Sludge” kao da je nagovjestio nešto: govori o svojevrsnoj samoizolaciji, a pjesma je napisana prije nego što nam je to svima postao nametnuti životni stil…
Georgia Barnes za roditelje i prijatelje, skraćeno Georgia za fanove. Da se ne komplicira previše, “Georgia” je ime i njenog službenog prvog albuma. Prije nego što se upustila u solo vode, udarala je po bubnjevima za Kwesa i Kate Tempest.
Paralelno je u kućnom studiju kuhala euforični amalgam popa, grimea, post punka, hip hopa i puno elektronike. Čim se pojavila, povukla je usporedbe s Missy Elliot i MIA-om, a to nije mala stvar. I svakako je jedna od onih kod koje treba dobro preslušati sve što nudi na svojim kanalima i vidjeti kako je glazbeno evoluirala kroz godine. Predobro.
Inače nisam neki fan “spoken word” poezije, ali kad se Sinead O’ Brien raspriča i spoji to sa art rock senzibilitetom, stanem i poslušam što mi ima za reći. Irska autorica s londonskom adresom već neko vrijeme izbacuje singlove sa svojim bendom i polako ali sigurno probija se u prve redove novog vala post-punka.
Los Bitchos ime je možda i najneobičnijeg kolektiva u ovom tekstu. Prvo, glazbeno su koktel utjecaja psych i garage rocka s cumbiom i tekilom, s tim da je riječ koktel ovdje skroz namjerna: ovo skroz zvuči ljetno. Drugo, ovih pet cura našlo se u Londonu stvarno odsvukud: Perth, Montevideo, Stockholm, Croydon. Totalna internacionala! Kao šećer za kraj tu je i fakt da im pjesme producira Alex Kapranos iz Franza Ferdinanda. Da se nađem u karanteni s Quentinom Tarantinom, mislim da ga ne bih morao dugo nagovarati da ih uvali u neki od idućih filmova…
JFDR je pseudonim islandske kantautorice i multi-instrumentalistice Jófríður Ákadóttir i realno govoreći, blaženi ti pseudonimi bili jer bi jezik polomili ponekad. Nego, JFDR. Njene su pjesme delikatne, melodične i nekako bolno lijepe. Možda sam to samo ja sa svojim afinitetom za pop s krajnjeg sjevera, ali probajte, možda takne i vas. Novi album je izašao nedavno, spotovi su snimani posvuda i kao što rekoh, sve je baš lijepo i nježno.
Inhaler čine četiri mladića koji su se upoznali u jednoj dublinskoj školi i brzo skužili da ih više povezuje zajednička strast prema prljavim bass linijama, zaraznim melodijama i dobrom ritmu, nego ćakulanje o lektiri ili Pitagorinom poučku. I dobro da je tako, jer imaju potencijala. Neke pjesme im zvuče kao U2 u ranim danima. Obavezno prozujite još malo po njihovom YouTube kanalu, ove dvije su samo tip of the iceberg!
Gato Preto je afro-futuristički bend koji u sebi spaja utjecaje scene Južne Afrike i Angole (kuduro!) s esencijom funka iz favela Rio de Janeira. I to rade tako dobro da su postali jako popularni i prije nego su počeli objavljivati službene singlove, sve se temeljilo na nastupima uživo. A gdje ćeš bolji “word of mouth” nego nakon nastupa na jednom festivalu poput SXSW ili Eurosonica. Doduše, niste morali putovati tako daleko da bi ih čuli i vidjeli, bili su lani i na InMusicu u Zagrebu.
Negdje između mainstreama i undergrounda čuči slovački projekt FVLCRVM, nazvan prema ruskom borbenom avionu (Fulcrum je NATO ime za MiG-29 -op.a) i pravo je slavlje nepredvidivosti, distorzirane klupske produkcije i očite inspiracije zvukom devedesetih. Glazbeni selektori koji stalno voze slalom kroz more šablona odmah su ga prigrlili, a uz popastične poglede na distopijsku budućnost kao što je “Words” to bi mu se moglo dogoditi i sa širim masama. Samo nam daj još toga, još još!
Magloviti spoj elektronike i r’n’b-a popularan je već cijelu dekadu, barem u krugu glazbenih sladokusaca koji su u njemu našli najbolje od dva svijeta. Oklou je ime koje svakako zaslužuje pažnju. Francuska vokalistica i producentica gradi svoju priču već nekoliko godina, a dok je nisu zapazile izdavačke kuće, glazbu koja je radila sama je snimala na kazete i distribuirala. Stvari su krenule puno brže otkako se sa sela prvo preselila u Pariz, pa potom i London.
Vita Bergen je švedski pop fenomen koji je prošao uzbudljiv put od underground scene Gothenburga do turneja Europom, Azijom i Sjevernom Amerikom. Projekt koji predvodi multi-instrumentalist i pjevač William Hellström nanizao je u relativno kratkom roku preko sto nastupa po europskim pozornicama i suradnje s kompanijama poput Applea, Toyote i Googlea.
A sve je počelo tako da su se ljudi zasitili studiranja ekonomije i odlučili baviti se glazbom (ne, ovo nije savjet da jednog dana napravite isto, mi ipak nismo Švedska -op.a.). Još samo kad bi malo osvježili svoj YT kanal, da se malo bolje stekne dojam svog tog uspjeha…
