Ovo su imena o kojima se u kuloarima jako puno priča. Tko zna, možda neke od njih put nanese i ovdje. Možda dopremo do nekog tko sada negdje blizu nas marljivo vježba i stvara u svojoj spavaćoj sobi, pa ga nekom od ovih priča još malo motiviramo. Ma i da vam uvedemo samo jedno novo ime na vaše svakodnevne playliste, naš zadatak je obavljen. A sad, lupaj taj <play>!

Na spomen Šveđana, prvo što ti padne na pamet je vrhunski ispeglana i nabrijana pop produkcija. Tu su maheri zanata i s razlogom ih angažiraju zvjezdice koje žele paliti i žariti top listama. Ali ima u toj Švedskoj i drugačijeg, nježnijeg zvuka, koji također ima silnog potencijala osvojiti masu. Anna Leone je u tom razredu. Kad si mlad i radiš glazbu pod utjecajem Boba Dylana, Bon Ivera i Simona & Garfunkela, uglavnom će te prvo zapaziti neki nezavisni izdavač, ali kad si dobar, ni oni te neće moći dugo čuvati kao tajnu. A Anna je tajna koja baš čeka da je otkrijete.

Nema dugo da se popela na pozornicu, a Au/Ra je već nanizala impresivne gigove u Londonu, New Yorku i Los Angelesu. Njen topli elektronički pop prvi je put počeo dizati hype na poznatoj glazbenoj konferenciji SXSW 2017. i odonda su singlovi postali pravi streaming fenomen. A kao što rekoh, tek je zapravo krenula, ima ona toga još puno u rukavu. Talent je tu, ima oko za nadrealne vizuale i odrađuje dobri nastupe. Što vam još treba?

Autentičnost, nešto za što se publika može uhvatiti, najvažnija je na duge staze. Zato i fan baza Marie Ulven rapidno raste. Mlada se Norvežanka uhvatila učenja gitare i klavira i u roku godine dana počela producirati svoju glazbu, nadahnuta uglavnom temama tipičnim za njenu generaciju. Teen angst, ali s dosta vedrom, laidback glazbenom podlogom. A ko fol je hladan taj europski sjever…

Upućeni kažu kako je Flohio jedan od trenutno najvažnijih glasova britanskog grime zvuka. Čim se spomene grime, nekako odmah uz to ide i konkretna lokacija – južni London. Idu doduše i fore tipa “ženski Dizzie”, ali to je više do lijenčina koje ne znaju opisat nešto bez da ne povuku sto i jednu usporedbu. Ova zeznuta reperica britansko-nigerijskog podrijetla strpala je u džep već par nagrada, a i ekipa poput Modeselektora i The Streets stajala je u redu da snime nešto s njom. Nije šala.

Austrijska avantgarda koja kritizira brzi kapitalistički svijet u kojem živimo ili sjajno uigran bend koji je u stanju plivati kroz vode popa, funka, jazza, čak i malo dubstepa ili prog rocka? Odaberite definiciju koja vam više paše, meni osobno je samo bitno da mi 5K HD zvuče jako dobro.

Charlotte Adigery radi glazbu koja se ponekad definira kao pametni electro pop, što bi nekog moglo navesti na ideju da postoji i glupi electro pop. Čujte, dalo bi se diskutirati, ali recimo da to ovdje znači neuobičajena produkcijska rješenja, audio i vizualno. Nije puno toga objavila do sad, ali sasma dovoljno da zapne za oko znalcima iz Soulwaxa koji su joj brže bolje dali da potpiše ugovor s njima. Čudo kakve sve finoće dolaze iz te Belgije, trebalo bi se malo pozabaviti time, da nije nešto u vodi koju piju. Ili možda u čokoladi? 

Kimberly Kitson Mills iliti Kimberose ima glas koji priziva dive jazza i soula poput Billie Holiday, Amy Winehouse i Nine Simone. A nosi u sebi i bol tako tipičnu za većinu velikana soula. Majka iz Ghane imigrirala je u Pariz i upoznala oca Engleza koji je iz njihovih života otišao kad je Kimberly imala samo dvije godine. Upravo je ta praznina tijekom odrastanja udarila snažan pečat njenom današnjem stvaralaštvu. 

21-godišnja Naaz je u rodnoj Nizozemskoj već pobrala par nagrada, nominirana je za najboljeg izvođača od strane europskog MTV-a, nastupala je uz Arcade Fire i Jessie J, pa opet, šansa je poprilična da za nju niste čuli, jer je konkurencija ogromna, a vremena u danu malo. Nije ni njoj bilo lako doći gdje je sad, trebalo je proći neko vrijeme da ova simpatična glazbenica kurdskog podrijetla uvjeri roditelje kako jednostavno mora slijediti svoje snove i baviti se stvaranjem. I onda se bacila na učenje sviranja i pjevanja, a rezultati sad polako dolaze. 

Tri mlade Španjolke, što li nam one imaju za ponuditi, sigurno neku rumbu i fiesta ritmove ili kakvu Macarenu. A jok! Bittah, Masiva Lulla i Sombra Alor, odnosno jednim imenom Tribade, baš su posvećene rap kulturi i imaju aktivističku misiju osnaživanja drugih žena putem ritma i lirike. To rade kroz svježi miks Afrotrapa, reggaetona, flamenca i soula. I to uopće ne zvuči loše.

Vrlo moguće da smo ove irske mladiće već imali na nekim Brickzine playlistama, ali definitivno zaslužuju da ih se opet spomene. Indie post punk inspiriran poviješću i baštinom Dublina, na što su jako ponosni i to se osjeti u tekstovima i naglasku. Kritika je super prihvatila album prvijenac, pale su nominacije za poznate nagrade, ono najbitnije – koncerti su fino popunjeni. Jedan od najboljih bendova koje nam je Irska dala zadnjih godina? Lako moguće.