I onda kada zbog kiše, snijega, potresa ili pandemije moramo biti doma to ne znači da i tako ne možemo mijenjati svijet.
Aktivizam je jedna, reklo bi se, baš jaka riječ. Mnoge i nervira. Kada ti netko kaže da je aktivist, prvo ga zamisliš negdje daleko, negdje uistinu daleko, kako se bori sa svojim natpisom za naša prava. Ponekad ti se čini kako aktivista ima posvuda. Samo ne tu. Trgovi viču, parkirališta skaču, neboderi gore, svašta rade ti aktivisti. Čak i u vrijeme korone, pun ih je svijet, pratimo Ameriku. Prava frka, zar ne?
I dok aktivisti rade što već aktivisti rade, mi smo doma. Rekli su nam da ne smijemo nigdje ili da jako pazimo kada negdje idemo, a kako onda možemo biti aktivisti? Zar nije potrebno biti aktivan da bi bio aktivist? Meni moji kažu da kada sam doma, ja sam samo jedna velika ljenčina.
O projektu
Tekst je nastao kao dio projekta Korona Kid u partnerstvu riječkih udruga Ri Rock (Radio Roža) i Udruge RUKE (Vijeće mladih Benčić) te Gradske knjižnice Rijeka (izdavač Brickzinea). Projekt Korona Kid je podržan sa 4 997 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.
Ti nisi takav. Počinješ okretajem oko svijeta na stolici. Naša soba, naš svijet. Imaš previše robe? Igračaka? Doniraj drugima! Znam da izgleda kao da samo želim da očistiš sobu, ali na tvojim policama nalazi se pravi mali aktivizam.
O malenim stvarima nikada nitko ne priča, ali ih uvijek svi trebaju. Samo se sjetite koliko ste puta izgubili gumicu i morali pitati prijatelja da vam ju posudi. Nitko o tome ne priča, a trebali bismo, kada se sjetite koliko osoba u razredu ima šiljilo. Ili žvake. Ako ti ne daješ, zašto bi ti drugi davali? A kako odlučiti što dati? Što pokloniti? Otvori ormar, izvadi odjeću, ako nađeš majicu koje se ne možeš sjetiti ili ako ti je izazov postao stati u hlače, doniraj.
Ako se prašina uhvatila za igračke s kojima se više ne igra ni tvoj mlađi brat, doniraj. Doniranje je vreća bez kraja jer će uvijek biti drugih. Moja je soba moj svijet, ali tako je malen iza zatvorenih vrata. No, aktivisti potiču i druge; nemoj se bojati napraviti kasicu za cijelu zgradu u koju možete zajedničkim snagama sakupljati odjeću, igračke, knjige, sitniš od sladoleda. Ako u filmovima mogu prodavati limunadu ispred kuće, mi možemo svašta drugo.
Vidi koliko ideja:
Odvoji stare igračke, društvene igre ili knjige i napravi od njih točku razmjene u portunu, u ulici, parkiću. Uvijek netko drugi treba nešto što ti imaš ili netko drugi ima ono što ti trebaš.
Iskoristi staklenke, stari papir, role toalet papira i napravi posude za sjeme koje dobivaš vrtlarenjem na balkonu, odlaganje otpada, ili nešto još bolje.
Iskoristi stare čarape i napravi novu igračku za svog psa ili pse u azilu.
Skupljaj plastične boce i odlaži ih uz kante za smeće za potrebite koji ovise o sakupljanju boca.
Naravno, moraš biti spreman i na neslaganje od drugih; neće se svi složiti s tvojom idejom pomoći drugima iz raznih razloga. Znači li to kako ćemo onda početi lupati po njihovim vratima i derati se kako smo u pravu? Naravno da ne! Nitko ne voli da mu se govori kako bi trebao misliti, zar ne? Ima jedna fora stvar koju bismo mogli raditi – istraživati!
Nisi valjda mislio kako se aktivisti rađaju pametni? I oni su negdje morali pročitati ponešto o globalnom zatopljenju. Pitaj samo Gretu. Nakon čitanja, pokušaj raspravljati za stolom o svemu što te zanima, pitaj sve što ne znaš, nemoj se bojati reći nešto krivo! Nitko nije postao aktivist preko noći jer svijet koji sanjaš nije nastao u jednom danu.
Mic po mic, čitaj i isprobavaj. Vidjeli ste da u stanu možete naći sve potrebno za te velike stvari koje želiš raditi; samo od plastične boce, obične krpe ili stare knjige možeš napraviti više stvari nego što imaš prstiju. Pokaži drugima što znaš; znaš, budi pokretač!
Tko bi rekao da je tako jednostavno? Tko bi rekao da je sve što mi treba za bolji svijet u mojoj sobi? Upravo smo dobili najbolji razlog da izvadimo mape za likovni i tatin alat.
