Ljubitelji zagonetki doći će na svoje… Znači mi smo na svojem. 🙂
Ima književnika o kojima svi pišu naveliko i naširoko, a to ne znači da su oni kvalitetniji od svojih kolega o kojima se nešto manje piše ili govori. Mediji katkad izuzetno loše dirigiraju i čine da se najviše govori o jednim te istim piscima. Za takvo stanje u medijima krivi su ponajviše novinari, medijski urednici, ali i književni kritičari koji nisu dovoljno upućeni u književne novitete ili pak namjerno ne žele pisati o određenim djelima jer im nisu dovoljno interesantna. O drugim razlozima bolje da ne pišem.
O Aljoši Vukoviću (1970.), nagrađivanome šibenskom književniku i glazbeniku, ne piše se puno. Radišan je to svat, ali nije jedan od onih napornih stvaratelja koji se posvuda pojavljuje i ima potrebu da o svemu ponešto kaže. Znate one napadne pojedince koji su doslovno posvuda (nazovimo ih posvuduše), dobiješ dojam da će iskočiti čak i iz (domaće ili tvorničke) paštete, a sigurno tvrde da se razumiju baš u sve, imaju štošta za reći o kvantnoj fizici, uzgoju nojevih jaja i sadnji kukuruza, a nije im strana ni astronomija koju miješaju s astrologijom. Aljoša Vuković redovno objavljuje radove (pjesme za djecu i zagonetke) u dječjim časopisima (Smib, Modra lasta, Radost), autor je više knjiga, a u ovom ću tekstu spomenuti dva novija naslova.
Nema tome dugo otkako je objavljena knjiga Okruglih pedeset (Knjiga u centru, 2019.) što se sastoji od pedeset zagonetki. Knjiga je to za čitatelje kojima mozganje i razmišljanje nisu strani i mrski postupci, odlična za ispunjavanje slobodnog vremena, učenje i razvijanje vještine aktivnog slušanja i koncentriranoga čitanja. Jedna od meni dražih zagonetki iz knjige, koju ne shvate odmah svi koliko god ju nastojim tečno kazivati, glasi ovako:
Mate je Mati
Dao dva slova
I stvorio znanost
Od brojki do krova
Nekima veoma brzo proradi kliker i shvate ključni pojam koji se krije u gornja četiri retka, uvijek ima pojedinaca koji su jako dobri u rješavanju zagonetki i ispale rješenju kao iz topa, kao da kriju rješenja u (kratkom ili dugom) rukavu. Kratke književne forme koje su gotovo pa svakodnevno zastupljene u pismu i govoru – vicevi, anegdote i zagonetke – dobro prolaze u društvu. Kvalitetni vicevi i živopisne anegdote podižu razinu dobrog raspoloženja u društvu (ali i kod pojedinca), a isti efekt mogu imati zagonetke i srodni oblici mozgalica što iziskuju originalnost i poigravanje riječima. Umijeće je smisliti vic ili zagonetku, taj proces iziskuje originalnost. Ne može bilo tko dobro ispričati vic, a kamoli ga smisliti.
Jeste li se ikada zapitali tko uopće sastavlja viceve i zagonetke, je li to jedna kreativna osoba ili više njih, čitav kolektiv što se međusobno dopunjuje i raduje? Zagonetke koje čine knjigu Okruglih pedeset potpisuje jedna osoba, spomenuti Aljoša Vuković (a zagonetke su dodatno obogaćene prigodnim ilustracijama za koje je zaslužna Irena Zelena). Uz zagonetke se (u zagradi, naopačke) ujedno nalaze i rješenja pa odmah možete provjeriti jeste li zaista došli do točnog rješenja ili ste pogriješili u razmišljanju.
U ovoj neobičnoj bitci
Od pješaka i topova sve vrvi.
Padaju i crni i bijeli,
A nigdje ni pucnja ni krvi.
Ne javljaju se svaki dan osobe koje su u stanju skladno pisati djela za djecu i mlade, a naročito je sve manje onih bistrih ljudi koji su u stanju stvoriti kvalitetan vic ili zagonetku. Vuković posjeduje talent za stvaranje zagonetaka, to mu umijeće nitko ne može osporiti. Duhovite, otkačene i kreativne, kratke i jasne, u sebi sadrže rimu pa su zvonke i lakše se zapamte.
Ljubitelji zagonetki doći će na svoje ako pročitaju i najnoviju knjigu Aljoše Vukovića, Iz zagonetnog kuta (Knjiga u centru, 2020.), koja je nastala tijekom globalne epidemije kojoj se još ne nazire kraj. Virusu unatoč, knjiga je napravljena pa se može posuditi u knjižnicama ili kupiti u knjižarama koje jedno vrijeme nismo mogli posjećivati. Dio knjige možete se pročitati i online na adresi ovdje.
Poput knjige Okruglih pedeset, naslov Iz zagonetnog kuta učinit će da čitateljeve sive stanice ne budu besposlene jer, u sebi sadrži mnoštvo odličnih zagonetki koje će, nema sumnje, biti rado čitane i za pedesetak ili stotinjak godina. Prednost kvalitetnih viceva i zagonetki je u tome što ne stare, već odole svim silnim promjenama što ih donose nova vremena. Neovisno o tome gdje i kada odrastaju, djeca vole zagonetke i igre riječima, naročito one tekstove koji su pisani u vezanom stihu, skladnom ropstvu slogova.
Mijenjaju se običaji i navike, ali određeni književni oblici stalno su rado čitani i intrigantni, nije da stare. Tako će i zagonetke Aljoše Vukovića uvijek biti zanimljive ljubiteljima zagonetki, bez obzira na to koliko se u njima pisalo u medijima. Nažalost, premalo je ljudi koji pišu pohvalne retke o dječjoj književnosti (iliti dječjoj knjizi iliti knjigama za djecu i mlade), ali postoji određen broj osoba koje uporno nastoje tu grešku ispraviti te dokazati kako dječja književnost nije ništa manje vrijedna od književnosti za osobe odrasle dobi. Promovirati dječje knjige te ukazivati na osobe i djela koje nisu sveprisutne pomalo je Sizifov posao, no pozitivni rezultati ipak su vidljivi, dolazi do promjene nabolje – o dječjoj književnosti više se piše u pohvalnom tonu.
