Moj najbolji prijatelj iz djetinjstva i ja bili smo doslovno obuzeti stripovima, djetinjstvo su nam obilježili crtani romani (ili kraće, romani). Nismo zato bili ni po čemu posebni jer je u svakom mjestu ili ulici bilo sličnih dječaka (pa i djevojčica) koji su čitali i skupljali stripove. Ne sjećam se jesu li i još neki učenici u razredu čitali stripove, nemam slonovsko pamćenje, a ono malo starih sjećanja iz školskih dana štura su i nepouzdana.

Ipak, sjećam se kako smo obojica znali tko u susjedstvu čita i skuplja stripove. Netko ih je revno skupljao, a netko samo čitao sve što je bilo dostupno. Pretežno smo čitali talijanske stripove koji su se mogli kupiti na kioscima. Čim bismo nekako nabavili novu priču, odmah bismo ju posudili jedan drugome pa ju kasnije mijenjali za neke druge brojeve.

Nedavno sam s istim najboljim prijateljem iz djetinjstva pričao o tome što smo rado čitali kao dječaci i koliko je uopće ljudi oko nas čitalo stripove. Ispalo je da broj tadašnjih čitatelja stripova nije bio jako velik, ali je zato bio raznolik po dobnim kategorijama. Primijetio je prijatelj kako smo pomoću stripova brusili vještinu čitanja, a spomenuo je i zlokobni dan kada je kao tinejdžer odlučio prodati stripove. Čak se sjetio koliko je primjeraka stripova prodao prvi put pa za taj iznos kupio video kazete koje su tada bile veoma popularne. Svega nekoliko dana kasnije čuo sam još jednu priču u kojoj je osoba prodala stripove da bi kupila filmove.

Svi za koje znam da su prije tridesetak godina čitali stripove, pratili su Zagora. Ako bi se među čitateljima napravila ljestvica popularnosti, Zagor bi pretežno bio na prvom mjestu, nitko nije imao nijednu lošu riječ za njega, barem se ja ne sjećam da je netko imao neki prigovor o Zagoru. I meni je on bio najdraži junak, veliki prijatelj i pomoć iz svijeta mašte. Jedna od najboljih epizoda bila mi je svakako priča u kojoj se govori o tome kako je Zagor uopće postao Zagor, zaštitnik slabih i napadanih ljudi, neumorni borac protiv nepravde koja se nikako ne može iskorijeniti. Riječ je, pogađate, o sjajnoj epizodi Zagor priča… u kojoj Chico, Zagorov najbolji prijatelj, saznaje detalje iz Zagorovog djetinjstva koje je obilježila ogromna tragedija (ubojstvo roditelja).[1] Brojni čitatelji Zagora (pa tako i ja) imaju samo riječi hvale za epizodu Zagor priča

Nedavno je u Italiji objavljen novi Zagorov serijal Korijeni, kolorirana priča u šest nastavaka (Clear Water; Zakletva; Demon ljudožder; Srdžba; Sveta spilja; Junak iz Darkwooda) u kojoj se podrobnije govori o Zagorovoj prošlosti. Srećom, izdavačka kuća Libellus promptno ih je objavila, nismo morali dugo čekati na ovu poslasticu!

U mini serijalu Korijeni govori se kako je mali Patrick Wildnig ostao bez oba roditelja i što je prethodilo tom nesretnom događaju kojega je predvodio Salomon Kinsky. U prvoj priči (Clear Water) ujedno saznajemo kako je maloga Patricka od pogibelji spasio lutalica Wandering Fitzy, pravim imenom Nathaniel Fitzgeraldson (više o njemu možete saznati čitajući epizodu Priča o Wandering Fitzyju). Iz priče u priču otkrivamo neke nove detalje iz Zagorove daleke prošlosti, saznajemo koje je greške počinio kao mladić, kako je sazrijevao i postao cjelovita osoba, oslobođen želje za osvetom i tereta prošlosti koji ga je dugo mučio, od koga je usvojio akrobatske vještine te stekao vještinu baratanja kamenom sjekirom. Pojavljuju se u pričama brojni stari likovi koji su utjecali na Zagorov životni put (gatara Jelena i njezin sin Percy, šamanka Shyer, obitelj Sullivan…).

Serijalom Korijeni pokazuje se kako je tekao životni put mladića Patricka Wildinga koji odluči svoju energiju posvetiti borbi protiv nepravde te učiniti ovaj svijet boljim djelujući kao legendarni Duh Sa Sjekirom. Za serijal Korijeni zaslužan je Moreno Burattini (1962.), autor brojnih Zagorovih priča, a više je vrsnih crtača sudjelovalo u radu (Valerio Picconio, Maurizio Di Vincenzo, Walter Trono, Giuseppe Candita, Giovanni Freghieri, Oskar). Sve naslovnice napravio je Michele Rubini (1977.), renomirani crtač koji je prethodno nacrtao više Zagorovih epizoda (Čovjek koji je došao s kišom; Indijanci iz prerije; Neistražena zemlja; Odgođena smrt, Kameni div; Izgubljeni svijet; Sraz titana; Most nad ponorom).

Moreno Burattini napravio je snažnu, proširenu priču o nastanku junaka iz Darkwooda koji se neumorno bori protiv zlih sila, uspješno stane na rep nezgodnim mutikašama i smutljivcima kojima su samo zločestoće na pameti. Priča je necenzurirana, zbog nešto mlađih čitatelja moram napomenuti kako povremeno ima nasilnih i škakljivih dijelova.

Nimalo ne sumnjam da će se serijal Korijeni svidjeti čitateljima Zagora koji je s razlogom na ovim prostorima zaslužio kultni status. Zagor je među širim slojevima bio i ostao glavna asocijacija na stripove. Spomenete u razgovoru Zagora, a ljudima odmah padnu na pamet stripovi, rado čitano štivo koje se i danas može kupiti na svakom kiosku. Zagor je brojnim čitateljima uspješno poslužio kao moralni uzor i poticaj u teškim trenucima, a i danas ima mladih čitatelja koji rado guštaju u Zagorovim avanturama tijekom kojih su mnogim zločincima osujećeni planovi. Doduše, djeca i mladi stripove čitaju u nešto manjoj mjeri, ali to je već tema za neki drugi tekst.

Ako volite čitati Zagora, onda nemojte propustiti mini serijal Korijeni u kojemu se podrobnije govori o Zagorovom odrastanju i sazrijevanju. Priče su vrhunski izvedene i po pitanju crteža i po pitanju scenarija, izazivaju ugodne dojmove i zaslužuju samo riječi preporuke. Tko zna, možda će upravo ova šestodijelna priča učiniti da neki novi čitatelji, koji se još nisu susreli s likom i djelom legendarnoga Zagora, počnu čitati ovaj strip serijal koji je prvotno objavljen daleke 1961. godine, a za čiji su nastanak zaslužni scenarist Sergio Bonelli (1932-2011.) i crtač Gallieno Ferri (1929-2016.) koji je do kraja života crtao naslovnice za serijal Zagor. Osim naslovnica, nacrtao je majstor Ferri i velik broj Zagorovih priča, a crtež mu je bio čisti praznik za oči. Zaista bi potrajalo kada bih krenuo nabrajati priče koje je nacrtao majstor Ferri…

U ovih gotovo 60 godina strip serijal Zagor itekako je pozitivno utjecao na šire čitateljstvo, brojni su čitatelji učili razliku između dobra i zla prateći Zagorove živopisne pustolovine, pratili ga vjerno u opasnim i neizvjesnim avanturama tijekom kojih se sukobljavao s raznim protivnicima.

Godine i desetljeća prolaze, no stalno nastaju novi poklonici i ljubitelji koji umiju prepoznati umjetničku vrijednost u strip serijalu koji broji više edicija. I dandanas brojni čitatelji iskreno uživaju u univerzalnim porukama o vječnoj borbi između dobra i zla što se protežu kroz ovaj dugovječni strip serijal. Pred Zagorom je, nema sumnje, duga i svijetla budućnost


[1] I danas priče u kojima se govori o prošlosti junaka rado navodim kao sjajna ostvarenja. Tako u priči Bilo jednom u New Yorku saznajemo kako je odrastao Mister No, dok Priča o Velikom Bleku govori o tome kako je francuski plemić Yannick Leroc postao borac protiv Crvenih mundira i što je radio prije nego se počeo boriti za neovisnost Amerike.