Tko voli kauboje voli i Texa! Osvrćemo se na nekoliko legendarnih priča o teksaškom rendžeru.
Stripova jedno vrijeme nije bilo na kioscima zbog Domovinskoga rata pa se čitateljstvo rasulo – ratne neprilike učinile su svoje i nipošto nisu išle na ruku stripoljupcima, brojni su prestali čitati stripove zbog pauze u neizlaženju. Stvari su se popravile 1994. godine, kada je stripove počela objavljivati Slobodna Dalmacija. Prva epizoda (Konjanici) nije imala standardnih 96, već 112 stranica, što mi je tada bilo sjajno – ipak je to bilo 16 stranica stripa više! Naravno, i sljedeće su epizode imale po 112 stranica.
Kupovao sam Texa redovno sve dok nisam donio naglu odluku i odlučio prodati stripove. Jako se slabo sjećam toga dana i rado bih da ga se uopće ne sjećam. A najradije bih da do toga dana i odluke nikada nije došlo. Ne sjećam se koliko sam točno stripova prodao ni koliko sam novaca dobio za njih, ali sigurno je da pritom nisam zaradio. Prodao sam ih jer sam prebolio tešku bolest i nije mi bilo do čitanja knjiga i stripova, izgubio sam interes za čitanjem. Financijska situacija bila je slaba pa više nisam htio tražiti roditelje da mi kupuju stripove. Ne sjećam se što sam napravio s dobivenim novcem, jesam li ga zadržao za sebe ili dao roditeljima. Ne sjećaju se ni oni kako i kada se sve to odvijalo.
Najvjerojatnije sam tada prodao Texove epizode iz razdoblja Slobodne Dalmacije. Nedavno sam neke epizode ponovno kupio, rabljene, u dobrom stanju. Crni tigar; Malajska tvrđava; Paklenski prolaz; Pakleni Indijanac; Kazna i Vrijeme za ubijanje bile su mi odlične kao tinejdžeru, a i sada ih čitam s velikim guštom. Brojne su priče stekne kultni status, a u ovom ću tekstu spomenuti nekoliko njih, čisto da se zajedno podsjetimo koliko je strip serijal Tex važan i bogat.
Kao što Zagorov mini serijal Korijeni govori o tome kako je Patrick Wilding postao Zagor, zaštitnik slabih, poštenih i potrebitih, tako u pričama Pakleni Indijanac; Kazna i Vrijeme za ubijanje (koje je napisao Claudio Nizzi, a nacrtao Giovanni Ticci) saznajemo tužne dijelove prošlosti Indijanca Tigera Jacka, Texovog odvažnog prijatelja koji nije pretjerano pričljiva osoba, ali je zato veoma sposoban tragač i snalažljiv borac koji ne zna za strah.
Kako su se Tiger Jack i Tex upoznali, pod kojim su im se okolnostima životni putevi spojili? Pa, okolnosti su bile teške za Tigera Jacka. Prije nego je upoznao Texa, Tiger Jack bio je sretno zaljubljen u Taniah (i ona u njega) i sve bi bilo divno i krasno da Taniah nije oteta. Tiger Jack ne gubi vrijeme, već kreće u potragu za voljenom ženom i pritom iza sebe ostavlja poprilično krvav trag, nemilosrdan je. Uporan u namjeri da spasi Taniah, Tiger Jack saznaje gdje bi ona mogla biti, u zatočeništvu moćnog don Libborija Torresa. Naravno, u borbi mu pomaže Tex koji slijedi tragove pokolja i pita se tko je za njih zaslužan. Zajedno će pokušati spasiti Taniah. Ukratko, priča o mladosti Tigera Jacka emocionalno je jaka priča o osveti, mržnji i boli, puna akcije i dinamike. Definitivno jedna od onih koje se ne zaboravljaju.
Posebne su priče i Crni Tigar; Malajska tvrđava i Paklenski prolaz koje započinju klasično – Tex dobije poziv u pomoć i on se odazove, krene u grad Leadville. Društvo mu pritom pravi Kit Carson, stari kompanjon koji iz navike često gunđa, što nama čitateljima bude simpatično (Tiger Jack i Kit Willer ne pojavljuju se u ovoj priči) U Leadvilleu djeluje misteriozni Crni Tigar, osvetoljubiva i moćna sekta kojoj nitko ne može ući u trag i pomrsiti račune. Nisu bez razloga Tex i Carson dobili poziv u pomoć, njihovo iskustvo prijeko je potrebno da bi se stalo na kraj Crnom Tigru.
Dobro organiziranoj grupi ni Tex ni Carson ne mogu samo tako doskočiti; protivnici su opaki i spretni, a naročito je opasan prvi čovjek u organizaciji, tajanstveni i inteligentni malajski princ kojega vodi golema mržnja prema bijeloj rasi. U toj priči Tex i Carson nisu svemoćni, u više navrata protivnici im uzmaknu u zadnji tren, a čak nekoliko puta izvuku i deblji kraj u šaketanju s gorostasima koji bespogovorno slušaju Crnoga Tigra.
Atmosfera je u priči napeta i zlokobna za što je veoma zaslužan fenomenalni talijanski crtač Claudio Villa[1] (1959.) koji je naslijedio majstora Galepa[2] u pravljenju naslovnica. Svaka priča koju nacrta Villa pravi je praznik za oči[3], a za njegove naslovnice mnogi čitatelji s razlogom imaju samo riječi hvale. Dinamična je priča o Crnom Tigru koji se pokaže kao veoma zeznut i sposoban protivnik; veoma hladnokrvan i prepreden, idealan je scenaristički materijal za priče u kojima se teksaški rendžeri hrvaju sa silama zla i nepravde.
Uskoro će priča Crni Tigar izaći u Libellusovoj Kolor biblioteci koja se dobrim dijelom sastoji od kultnih priča (kao što su Lijepa Zelda; Bijeg iz Andervillea; Ratni požar; Carsonova prošlost, …), a koje su glasovanjem odabrali upravo čitatelji i poznavatelji dugovječnoga strip serijala Tex što je premijeru doživio davne 1948. godine[4]. U međuvremenu je u normalnoj ediciji (koja uredno izlazi u mjesečnom ritmu u Italiji) objavljeno više od impozantnih 700 brojeva ovog vestern serijala koji jamči punokrvnu akciju i zabavu.
Priče koje čine Kolor biblioteku mnogima su godišnja lektira ili obavezno štivo koje se čita barem jednom godišnje – primjerice, meni je oduvijek bila vrhunska priča Cheyenne Club (Libellus, 2016.) koju je napisao Guido Nolitta[5], a nacrtao Fernando Fusco (1929-2015.). U njoj Texu ne prave društvo sin Kit, čangrizavi Kit Carson i šutljivi Tiger Jack, već se Tex mora samostalno obračunati s hordom krvoločnim revolverašima i uglađenim bogatašima koje predvodi ugledni pukovnik Watson, a na pameti im je samo profit i širenje posjeda.
Unajmljeni revolveraši pravdu nemilosrdno provode na svoju ruku, bez suđenja, služe se nemoralnim metodama kako bi nedužne optužili i oduzeli im zemlju, sve u korist bogataša koji ih dobro plaćaju. I potrajalo bi to tko zna koliko dugo da se u okolici ne pojavi Tex u potrazi za ubojicom koji, čuda li, također radi za bogato društvo iz Cheyenne Cluba. Brojne scene iz te priče ostale su mi u dubokom sjećanju – ne manjka ni akcije ni sjajnih replika, ne griješi onaj koji priču Cheyenne Club smjesti na vrh ljestvice po kvaliteti. Pregršt okršaja nalazi se u ovoj priči, a Tex se opet pokazuje kao neumoljivi borac za pravdu i slobodu. Tex i ostatak društva sukobio se do sada s raznim vrstama muljatora i gnjavatora, nepopravljivim zločincima iz svih društvenih slojeva, ratobornim Indijancima i bijelcima kojima su na pameti samo naopake namjere…
Da želim nekoga navući na čitanje Texa, onda bih mu svakako prvo predložio antologijske priče koje čine Kolor biblioteku – sastavljena je od jakih priča koje krasi odličan crtež i kvalitetna priča, a jedna od njih svakako je već spomenuta priča Crni Tigar u kojoj su Tex i Carson dobrano nagrabusili i jedva izvukli živu glavu jer, protivnik je posjedovao više ubojitih aduta u rukavu. Ipak, koliko god protivnici bili opaki i sposobni, Tex i ostatak društva nikada se ne daju ušutkati, izlaganje vlastitih života zbog tuđe dobrobiti nije im nepoznanica, širenje pravednosti na prvom im je mjestu. Teško je ostati imun na poslastice iz područja devete umjetnosti kao što su Cheyenne Club ili Bijeg iz Andervillea koju nešto stariji čitatelji znaju i pod imenom Ratni požar. U njoj se govori o događajima iz Texove mladosti, radnja je smještena u razdoblje Američkog građanskog rata i priča u dobroj mjeri ima špijunski šmek. I tu priču potpisuju Claudio Nizzi (scenarij) i Giovanni Ticci (crtež).
Da sam kao mladac bio manje nagao, sigurno ne bih počinio glupost i prodao dio kolekcije stripova, ali tako je valjda trebalo biti. Ta je greška bila sastavni dio odrastanja, nisam jedini koji ju je počinio i, na svu sreću, može se ispraviti. Kako? Pa tako što po drugi put kupujem nekoć kupljene (i prodane) priče…
[1] Nemojte crtačkog majstora Villu zamijeniti za istoimenoga talijanskoga pjevača koji je rođen 1926., a preminuo 1987. godine.
[2] Galep, pravim imenom Aurelio Galleppini (1917-1994.), Texov grafički tvorac. Za scenaristički dio zaslužan je Gian Luigi Bonelli (1908-2001.).
[3] Nedavno je objavljena priča Pustinjski duhovi (Libellus, 2020.) koju je također nacrtao Villa. Također je riječ o vrhunskoj priči koju odlikuje sjajan crtež i intrigantna priča.
[4] Libellus objavljuje nekoliko edicija – Biblioteka; Almanah; Kolor biblioteka; Kolor specijal; Kolor gigant; Album i Mladi Tex Willer.
[5] Drugim riječima, Sergio Bonelli (1932-2011.)!
