Kao i uvijek naša “dežurna” odgajateljica Maja jednostavno i kratko do važnih poanti – u prirodnosti i jednostavnosti je čar.
Zbog trenutne situacije provodimo mnogo više vremena s obitelji nego li inače, kada vodimo „normalan“ život. Imate priliku češće se igrati s djetetom i isprobavati razne aktivnosti. Promatranjem igre možete puno naučiti o djetetu, prepoznati njegove interese, vidjeti kako se nosi s problemima na koje naiđe, kako surađuje i komunicira…
Igra je prirodna potreba koja djetetu pomaže u istraživanju i učenju o svijetu oko sebe, ali i o sebi. Poznato je da se najbolje uči kroz igru, a važna je i za socio-emocionalni razvoj. Dijete kroz igru izražava sva iskustva koja je doživio, bila ona ugodna ili neugodna, a igra mu pomaže da izrazi i sebe kao osobu.
Upravo zato je važno podržati djetetovu igru jer ona je spontana i autentična. Svi će vjerojatno reći da podržavaju dječju igru, no još uvijek se događa da postoje neke zabrane.
Nije uloga svake agresije bezvezna
Dobar primjer je zabranjivanje „agresivne“ dječje igre jer postoji strah da ona vodi k agresiji. No, dijete kroz takvu vrstu igre na njemu prihvatljiv način izražava svoje emocije (ljutnja, tuga…) i iskustva. Osim toga, uči o granicama i samokontroli. Uloga odraslih je postaviti granice i jasno dati do znanja kada je granica prijeđena.
Ne kažem da djetetu kupujemo igračke poput pištolja ili pušaka, no primijetit ćete da djeca često različite predmete pretvore upravo u pištolje i puške, i to je u redu dok je u granicama prihvatljivog ponašanja i ne prijeđe u ozljeđivanje sebe, drugih ili uništavanje predmeta. Proigravanje različitih emocija dobro je za zdravi emocionalni razvoj jer ih dijete izražava na način koji je njemu najprirodniji, kroz igru.
Voljela bih se dotaknuti razlike u igri dječaka i djevojčica. Gledajući općenito igra dječaka uključuje više aktivnosti i fizičkog kretanja, često uključuje različite borbe, superjunake i heroje dok je igra djevojčica često usmjerena na odnose, stvaranje povezanosti, a uključuje igre s lutkama, brigu i njegu o drugima. No, to ne znači da se dječaci ne vole igrati u kuhinji ili djevojčice s kamionima.
Jeste li se ikad zapitali koliko na navedene razlike utječu biološki, a koliko kulturološki čimbenici? Rodni stereotipi ukorijenjeni su u naše društvo i često na nesvjesnoj razini šaljemo poruku koja igra je u skladu s određenom rodnom ulogom, a da ne bi došlo da zabune igračke za dječake i djevojčice na policama dućana jasno su označene i odijeljene.
Nejednak pristup
Što se događa kada se dječaku koji se poželi igrati s lutkom kaže da je to igra „za curice“? Šalje mu se poruka da ga se ne prihvaća takvim kakav on zaista je te mu se ograničava sloboda u igri, u jedinoj aktivnosti u kojoj ima kontrolu.
Što se može dogoditi ako se dječak igra lutkom? Može se dogoditi da razvije empatiju, uči o važnosti brige za druge, razvija socijalne vještine… Možda jednoga dana postane otac koji preuzima aktivnu i ravnopravnu ulogu u odgoju vlastitog djeteta.
Jeste li primijetili da se kod dječaka češće pohvaljuje snaga, a kod djevojčica vanjski izgled? To su suptilne poruke, često izrečene iz navike, a ako se učestalo upućuju djeca se s njima mogu identificirati. Djevojčice žele postati lijepe princeze, a fizički izgled postaje važno mjerilo uspješnosti i vlastite vrijednosti. Dječaci postaju osobe koje ne izražavaju emocije jer snažni dječaci ne plaču. Tradicionalne rodne uloge nalaze se posvuda; u bajkama, slikovnicama, crtanim i animiranim filmovima, u promidžbenim programima…
Neoblikovane igračke
Postoje sadržaji namijenjeni djeci u kojima nema rodnih stereotipa, a takvih sadržaja ima sve više. Ovime ne želim umanjiti vrijednost dobro poznatih i svima nama dragih bajki, slikovnica i ostalih sadržaja koji imaju svoje kvalitete, ali ravnoteža u životu je važna…
Umjetna podjela igri i igračaka utječe na prirodni razvoj dječje igre, a smatram da trebamo poticati što jednostavnije, neoblikovane i neutralne igračke kojima dajemo veliki prostor razvoju mašte i kreativnosti bez društveno nametnutih očekivanja. Ponekad namećemo djetetu vlastita očekivanja nesvjesno i zato je važno osvijestiti vlastite stereotipe koje prenosimo djeci. Dječja igra je važna i na neki način je temelj za daljnji razvoj.
Kakvo želite da vaše dijete bude kao odrasla osoba? Kakvo društvo želimo u budućnosti? Postavimo temelje za društvene promjene već u ranom djetinjstvu.
