U djetinjstvu sam često zbog bolesti znao dugo izbivati od kuće. Vjerojatno zato nerado odlazim od kuće na duže vrijeme i rado joj se ponovno vratim kao vjernom prijatelju. Kuća ili dom predstavljaju mi temelj u životu, cijenim obitelj koju imam i nisam se jednom uvjerio kako fraza kod kuće je najljepše itekako drži vodu u mom slučaju.

Kako godine prolaze, tako sve više nerado putujem i još mi teže pada kada dugo izbivam od kuće. Recimo, nema me tri tjedna i u međuvremenu se sve promijeni kao da me nije bilo tri ili trideset godina. Ionako zelena okolica dobije još intenzivniju boju, bregovi djeluju niže i pitomije i traje taj trenutak začudnosti dugo, treba proći vremena kako bih se naviknuo na zavičaj i promjene što su se pojavile u kratkom roku.

Dok smo nedavno zbog izolacije morali više boraviti kod kuće – i raditi kod kuće, i učiti kod kuće, i igrati se kod kuće jer su igrališta bila zatvorena – izdavači nisu mirovali, već su revno pripremali nova djela. U ovom ću tekstu ukratko spomenuti tri priče za djecu kojima je zajednička odlika da govore o važnosti doma i obitelji.

Lord se vraća kući

Igrani film Lassie se vraća kući (Lassie Come Home, Fred M. Wilcox, 1943.) jedan je od onih koji bi me redovno dirnuo u dječjoj dobi, dojmio me se taj film za sve generacije koji je s razlogom postao popularan, naročito u krugu obitelji. U tom filmu govori se o obitelji koja zbog siromaštva mora prodati psa bogatašu, no pas pobjegne i želi se vratiti kući – dječaku koji ga iskreno voli. Lassie se želi vratiti doma, tamo gdje zaista pripada i gdje se osjeća voljeno i prihvaćeno.

Prvo mi je pao na pamet taj film kada sam vidio priču Lord se vraća kući (Knjiga u centru, 2020.) koju je napisala Irena Zelena, a ilustrirala Hana Vrca. Mlade su to autorice, ali puno postignuća imaju iza sebe. U priči Lord se vraća kući nitko nikoga nije prodao, otjerao ili tako nešto – imamo psa koji ima sve što poželi i živi u blagostanju pa se dosađuje.

Da bi smanjio razinu dosade, Lord ode od kuće poput klinca kojemu dojadi rođena kuća pa se odluči na bijeg (koliko smo puta maštali o tome, posebice kada bismo nešto debelo zeznuli i bojali se kazne!). Lordu dojadi lutanje i rado bi se vratio kući, ali ne zna u kojem smjeru krenuti. Malo se izgubio. Malo previše. Postupno shvati što je donedavno imao i kako mu je zapravo bilo lijepo tamo gdje je živio

Brzo je našeg Lorda uhvatila nesigurnost, pokazao je krhkost i poželio se vratiti kući. Ne brinite, priča završi dobro – našao je Lord usput novog prijatelja koji će mu pomoći, a kasnije će Lord više cijeniti ono što ima. Lord je, zapravo, poput ljudi – ne zna kako mu je dobro i treba se dogoditi nešto da bi to osvijestio. 

Kisela kuća

Poprilično nezadovoljstvo kućom pokazao je i Crv, Đuro Crv u humoristično-poučnoj priči Kisela kuća (Knjiga u centru, 2020.) koju je napisao Zoran Pongrašić, a ilustrirala Marijana Jelić. Živio je Crv, Đuro Crv u jabuci (kako to inače i bude kod crva), ali mu je to dojadilo pa krenuo u potragu za drugom, boljom kućom koja bi mu dala veći komfor.

Budući da crvi nisu oličenje brzine, potraga za kućom bit će dugotrajna jer u svijetu crva (ali i u svijetu glisti!) sve traje dugo. Potraga za idealnom kućom nije baš lagana, naići će Crv, Đuro Crv na razne kuće i pokušati se nastaniti u njima, ali svaka će kuća imati i prednosti koje su vidljive na prvi pogled i mane koje su vidljive na drugi ili treći pogled. Neće njegovo negodovanje samo tako prestati, ali i te žalopojke će imati određeni vijek trajanja. Ovom stvaralačkom tandemu ovo nije prva (a sigurno ni zadnja!) umjetnička suradnja, nedavno je objavljena i slikovnica Snijeg ljetnog dana (Knjiga u centru, 2020.).

Brojne su sličnosti između Lorda i Crva, Đure Crva – obojicu muči nezadovoljstvo, željni su promjene pa krenu na svojevrsni put, a putem će doći do dobrih zaključaka. Oba su djela moderne basne, likovi i njihovi problemi veoma su nam poznati jer, tko od nas nije barem jednom poželio zbrisati u nekom nepoznatom smjeru, željan avanture i(li) mučen dosadom?

Lijepo je imati dom

O domu i obitelji govori se u priči Lijepo je imati dom (Knjiga u centru, 2020.) koju je napisala Silvija Šesto, a ilustrirao Zdenko Mikša. Priča je kratka i veoma se brzo pročita, no dojmovi nakon čitanja ne mogu biti kratki i šturi. Naime, Silvija Šesto napisala je suvremenu i aktualnu priču koju gotovo pa svakodnevno možemo vidjeti na igralištu. Naslov možda zvuči idilično, ali sadržaj priče nije odveć veseo.

Dok dvije mame pričaju, njihovi sinovi dječaka igraju se u pješčaniku. Zapravo, jedan se pokušava igrati. Marijan radi kulu od pijeska i dobro mu ide, ali Ivek ju uništi. Marijan se rasplače i tuži Iveka majci, a ona mu obriše suze i pošalje ga opet u pješčanik, neka napravi drugu kulu. Marijan napravi drugu kulu, ali Ivek i nju s užitkom uništi. Opet se Marijan požali majci, a ona mu ne pruži potporu, već ga izgrdi jer tužaka Iveka, kao da je Marijan kriv što je kula uništena. Marijanova majka reagira tako da grdi Marijana, a Ivek nije kažnjen. Mame se kasnije srdačno pozdrave i svaka ode s djetetom u svojem smjeru, vjerojatno kući.

Koliko su prikladne odgojne metode i postupci Marijanove majke? Što je možda trebala napraviti kada je Ivek već prvi put srušio kulu? Zašto Marijanova majka nije drugačije reagirala i popričala s Ivekom ili njegovom majkom? Je li Marijanova mama zakazala kao mama? Kakav primjer daje Marijanu njegova mama, uči li ga da mora šutjeti i trpjeti, biti pokoran pred nasilnicima i uništavateljima? U kakvu će osobu izrasti Ivek ako ga nitko ne opominje i daje mu dobre savjete? Kako je tek Marijanu kod kuće, u kojoj mu je mjeri tamo majka potpora? Je li Marijanova majka zapravo zaustavila da se sukobi samo povećaju? Koliko je Marijanu i Iveku lijepo kod kuće? Što će danas-sutra Ivek razbijati umjesto kula od pijeska? Hoće li se Ivek smiriti s vremenom? Kratka je priča Lijepo je imati dom, a tako puno pitanja o nasilju i rješavanju sukoba vuče za sobom. Za pretpostaviti je da ni Ivek ni Marijan ne odrastaju u idealnim uvjetima, ali u tome sigurno nisu usamljeni.

Idealni uvjeti i savršene obitelji ne postoje, baš u svakom domu postoje veće ili manje poteškoće i trzavice koje muče ukućane. Još je sve dobro ako nas kod kuće povremeno muči jedino osjećaj dosade kao Lorda ili nezadovoljstva kao Crva, Đuru Crva. Manje je lijepo kada izostane roditeljska potpora kao u Marijanovom slučaju.