Što čini dobru ulicu? Postoji li recept? Kako je biti beba u kolicima na ulicama koje ne gradimo za bebe? Možemo li mi nešto napraviti?
Ulica je osnovni dio svakog urbanog okoliša. Oko njih planiramo, gradimo i izvodimo arhitektonska zdanja: otvorene prostore (trgove, šetališta, parkove, natkrivene prostore – autobusne stanice, nadstrešnice) i zatvorene objekte (kuće, muzeje, škole)…
Pozicije novih ulica i izmjene starih planiraju urbanisti, arhitekti koji se bave prostorom veće površine, i to u suradnji s prometnim inženjerima, ali i drugim strukama.
Ulice koje oblikuju
Ulice nekada mogu izmijeniti izgled cijelog grada. Jednu od takvih rekonstrukcija proveo je barun Georges Eugen Haussmann u Parizu u drugoj polovici XIX. stoljeća. Zbog neplaniranja gradnje Pariz su preplavile male uličice kroz koje nisu mogle proći kočije.
U takvom gradu bilo je teško održavati red, a zdravstveno stanje stanovnika bilo je ugroženo zbog loših higijenskih uvjeta. Hausmann je predložio da se dio grada poruši te da se umjesto uskih uličica izgrade prostrane ulice s drvoredima. Pariz kakav poznajemo danas nastao je upravo zbog tog radikalnog preuređenja.
Ulice koje nisu ulice
Graditelji su u svojoj kreativnosti osmislili najrazličitije forme ulica – ulice koje lebde iznad grada kao što je ‘sopraelevata’ u Genovi. Takva ulica omogućava da se pješaci nesmetano kreću gradom i obalnim promenadama dok iznad njih bruji motorni promet. Ne moraju prelaziti pješačke prijelaze ili paziti na neoprezne vozače jer se promet odvija iznad njihovih glava.
Arhitekti grade ulice iz prostora koji nisu bili ulice. U New Yorku imamo primjer ulice po kojoj je nekad vozila teretna željeznica. Nakon što se ukinula takva vrsta prijevoza tereta kroz grad, željezničke tračnice su bile prepuštene zaboravu i propadanju. Zbog svoje atraktivne pozicije, urbanisti, arhitekti i krajobrazni arhitekti su uvidjeli dizajnerski potencijal i od zapuštene željeznice omogućili gradnju zelene promenadne ulice usred grada – s vodoskocima, ležaljkama, autohtonim biljkama.
Tračnice nisu uklonjene, već su zadržane među gredicama biljaka kao podsjetnik na ono što je nekad ulica bila.
Ulice koje su pristupačne
Korisnici ulice su različiti – to su ljudi, ali i njihovi četveronožni prijatelji. Ulicom se koriste djeca i odrasli. Ulicom voze dječja kolica i invalidska kolica. Neki ljudi ulicom koračaju uz pomoć štapa – kao pomagalom za hodanje, a slijepim osobama, pak, on je pomoć u orijentaciji. Kada se kvalitetno razmišlja o svim korisnicima prostora i uklone se sve moguće prepreke, tada kažemo za ulicu da je projektirana prema pravilima pristupačnosti.
Šaraj, misli, traži!
Pridonijeti kvalitetnijem životu ulice možemo svi. Kada smo na ulici trebamo poštovati prostor ostalih ljudi kraj nas – ulica je naša koliko i njihova. Sami možemo prepoznati i ocijeniti što nam se sviđa, a što bi trebalo popraviti. Kreni!
Pravila pristupačnosti odnose se upravo na one kojima je kretanje otežano. Ulice bi trebale imati dovoljno široke nogostupe da prolaznici mogu nesmetano prolaziti jedan pokraj drugoga. Morala bi biti dovoljno široka da prođu dječja ili invalidska kolica, a kad dođu do pješačkog prijelaza za njih bi trebala biti izvedena pristupna rampa da jednostavno kotačima prijeđu s pločnika na cestu i obrnuto.
Za one koji slabije vide na podu bi morale biti trake s udubljenjima ili točkama da se sa svojim štapom mogu što jednostavnije orijentirati. U ulici bi među stablima trebale biti i klupice, gdje možemo sjesti, odmoriti se ili odigrati društvenu igru sa prijateljima u hladovini.
